default-logo
19
дец
2017

TANJA VEJNOVIĆ – ISKUSTVO SA PRAKSE U AUSTRIJI

Posted By :
Comments : 0

Tokom prve godine članstva u IAESTE-u sam radila sa studentima koji su aplicirali za stručnu praksu u inostranstvu. Sakupljajući njihove dokumente i šaljući nominacije uvijek sam se pitala u koji dio svijeta će jednog dana stići moja dokumentacija i u kojoj ću firmi zabilježiti prvo radno iskustvo. Sa oduševljenjem sam slušala priče studenata po povratku sa prakse i sve se završavale istom rečenicom: „Trebaš ići.“ Odgovor na moje pitanje je stigao nakon tri godine i glasio je: Evropa, Austrija, Linc. Osjećaj u stomaku koji se javlja svaki put kada preda mnom stoji nešto veliko i sjajno ni ovog puta nije izostao. Uvjerio me da ukazana prilika mora biti osvojena i najavio sasvim novo poglavlje u trajanju od sedam sedmica.


Nakon poslatih dokumenata i obavljenog intervjua, uslijedilo je čekanje na odgovor od poslodavca. Sadržaj mail-a u kojem me obavještavaju da sam primljena je značio samo jedno, pakovanje kofera, rezervacija karte za 9.7. i izlaz iz kolotečine. Desetosatna vožnja autobusom do Linca je odagnala strah od nepoznatog i nesigurnost koja osvaja čovjeka pri samoj pomisli o napuštanju zone komfora. Članovi austrijskog komiteta su se pobrinuli o dočeku, smještaju, prvom odlasku na posao, kupovini mjesečne karte, prijavi boravka…


Za mene, kao studenta treće godine Mašinskog fakulteta, prvi radni dan je započeo na trinaestom spratu takozvanog Power Tower-a, sjedišta ENERGIE AG-a, u odjeljenju ENERGIE AG WÄRME. Tremu i zbunjenost odlučih da prekrijem osmijehom pred šefom, mentorom i radnim kolegama. Nakon upoznavanja i prezentacija predstavljen mi je projekat na kojem sam radila do kraja prakse, sistem daljinskog grijanja u Kirhdorfu. Prvih nekoliko sedmica sam pravila novu bazu podataka od 1300 potrošača priključenih na mrežu daljinskog grijanja. Potom je uslijedio odgovorniji dio, osmišljavanje i povezivanje liste potrošača sa prethodno nacrtanim planom mreže, uz kreiranje tehničkih brojeva. Shvatih u kakvu kutiju od šibica je obrazovni sistem smjestio moj mozak, onog trenutka kada su me pitali za mišljenje i ideju, stavljajući ih ravnopravnim u rang sa ostalim (jer, zaboga, definicija studenta je da reprodukuje zadanu literaturu, a za ostalo se nema vremena). U kompaniji su istovremeno radila još dva IAESTE praktikanta, Stefani iz Skoplja i Marko iz Splita. Utiske sa posla, balkanska posada je izmjenjivala prilikom posjeta brojnim termo i hidroelektranama u gornjoj Austriji. Na zajedničkoj prezentaciji smo našem kolektivu predstavili krajeve iz kojih dolazimo, a najneobičnija informacija im je bila o trojnom predsjedništvu BiH. O fleksibilnosti radnog vremena svjedoči prvi petak kada sam u 12 sati ostala sama na spratu, a vjerovatno i jedna od rijetkih u kompaniji, jer su moje kolege tokom sedmice već odradile 40 radnih sati. Po uzoru na njih sam i ja počela da ponekad radim do 10 sati dnevno, kako bih petkom iskoristila već unapred rezervisanu kartu za Gepingen, Salzburg, Beč ili Grac, jer je sreća oduvijek bila direktno proporcionalna broju pređenih kilometara.


Uz odricanje noćnog života i odsustva putoholičarskog duha, plata je i više nego dovoljna da pokrije troškove života. Pored mene, praksu u Lincu je obavljalo još sedam studenata sa kojima sam provodila slobodno vrijeme. Spoj Balkana, Ekvadora, Perua, Kipra i Indije je doprinio da ovom ljetu dodijelim epitet nezaboravno. Sobu u domu sam dijelila sa djevojkom iz Irana, tako upoznah ljude iz raznih dijelova svijeta na svega par kvadratnih metara.

Naučih da su austrijanci tačni i precizni, da pričaju različitim dijalektima u zavisnosti od regije u kojoj žive što im poprilično otežava razumijevanje jedni drugih, da nedeljom stariji parovi izlaze u šetnju u narodnoj nošnji, ali naučih i kako imati produktivan dan nakon neprospavane noći zbog istrajne želje da naučim osnovne plesne korake na večerima salse u Remember-u. Duga je lista onog što naučih na temu ličnog razvoja, spoznaje, uklapanje u nepoznatu sredinu, rušenja barijera, osamostaljivanja, različitosti, uspjehu…

Nakon brojnih putešestvija po Austriji, Sloveniji i Njemačkoj, IAESTE društvo je odlučilo da posljednji vikend provede u Lincu. Oproštajno veče je proteklo uz bosansko-hercegovačku večeru, uz roštilj i rakiju kao neizostavne elemente, kao i uz obećanje o ponovnom susretu. Sa grčem u grlu se oprostih od radnih kolega, sedmočlane družine i dvomjesečne druge kuće, a po povratku u Banja Luku sa najiskrenijim osmijehom upisah i ovo iskustvo u svoje memoare.

O autoru

Ostavite komentar

*

captcha *