default-logo
06
дец
2017

DAJANA PAPAZ – PRAKSA U TUNISU

Posted By :
Comments : 0

DAJANA PAPAZ
Tunis
14.07.2017 – 28. 08. 2017

Teško je i pokušati smjestiti 46 dana nezaboravnog iskustva u samo par rečenica…Sasvim neočekivano, sa mišljenjem „hajde šta bude“, predala sam papire za IAESTE inostranu praksu. Nakon par mjeseci opet neočekivano nalazim se na listi gdje sam u poziciji da biram i da se odlučim između tri zemlje. Biram Tunis, ne znam ni kako ni zašto. I za treptaj oka već sam tamo, dolaze po mene na aerodrom, izlazim, dobijam toplotni udar i pred mojim očima ukazuje se plavetnilo mora i neba..

Nezaboravan osjećaj. Smjestila sam se tog dana u sobu i upoznala svoju cimerku iz Češke, kao i još ostatak studenata iz različitih dijelova Evrope i svijeta, koji su zajedno sa mnom živjeli u zgradi na obali Sredozemnog mora…Mjestašce zvano La Goullete, poznato po specijalitetima morskih plodova, sa pješčanom plažom dugačkom više od kilometar zajedno sa lokalnim stanovništvom prihvatili su nas, strance, kao da smo dio njihovog svijeta.

Praksu sam radila za arhitektu Amine-a koji ima svoj biro, zajedno sa još troje praktikanata, momci iz Kameruna i djevojka iz Tunisa, čak mi je ponudio da ostanem i radim čitavu godinu za njega, ali nažalost to nije bilo moguće zbog obaveza na fakultetu. Svaki dan sam u sedam sati čekala autobus 47, koji bi katkad zakasnio ili otišao ranije, takvi su Tunižani :D, sat vremena vožnje i onda još dvadesetak minuta hodanja pješice i tu sam.

Narednih šest-sedam sati sam u kancelariji, crtam i projektujem kuće i pokušavam biti što bolja u tome. Nakon posla dolazim u La Goullete i avantura počinje..Članovi IAESTE-a su na najbolji mogući način uspjevali da provedu sa nama svaki dan, obilazili smo stare dijelove Tunisa, mjesta kao što je Sidi Bousaid, La Marsa, Gamartha.. Obišla sam preko dvadeset različitih plaža, uživala u svakom sunčanom zraku koji me je pratio svih tih dana, a da ne pričam kakvu sam boju dobila. Pet dana smo putovali po jugu Tunisa gdje sam dobila nevjerovatnu priliku da podsjetim pustinju Saharu, da jašem kamilu i vozim se terenskim vozilom po dinama, da idem na parasailing kao i da obiđem najljepše plaže u Tunisu među kojima je ostrvo Đerba.

Čudno je kad odeš negdje, a nemaš pojma šta te tamo čeka, od kulture pa do hrane. E hrana, odmah ću reći da su me kupili slatkišima, od baklave sa raznim primjesama do marutha, voćnog soka sa medom i orasima i svim ostalim nevjerovatnim okusima. Što se tiče slanih jela tu su naravno brika, ojja, i razni sendviči sa njihovim omiljenim sosom harissom, koji je meni, ipak, bio previše ljut. Opet, kao studentu arhitekture najviše me je oduševio koloseum El Jem prema jugu Tunisa koji smo podsjetili tokom southtrip-a. To se riječima ne može ni opisati, a tek oaze u pustinji, taman kad pomisliš nema kraja pješčanim dinama dočeka te oaza sa vodopadom i palmama…neopisivo.

Kao što sam već rekla, članovi IAESTE-a su davali svaki atom snage da što bolje provedemo ljeto, pa smo tako svaki vikend išli na različite destinacije, gdje smo imali mogućunost da ronimo u mjestu zvanom Tabarca, sa pravom ronilačkom opremom istražujući morkse grebene..A tek onaj osjećaj na plaži Haourea kada sam sa stijene visoke više od deset metara skočila u svijetlo plavu vodu…Tako sam ostvarila i neke svoje životne želje, upoznala prijatelje za čitav život na različitim lokacijama svijeta i stekla iskustvo koje se nikad neće moći prepričati niti dovoljno predstaviti fotografijama. Sigurna sam u jedno, svi trebamo na ovaj način da razbijemo predrasude i shvatimo druge ljude i isto tako osjetimo šta to znači biti dio drugačije kulture i potpuno drugačijeg svijeta.

O autoru

Ostavite komentar

*

captcha *